Šljap, šljap, šljap
Kad obilna jesenja kiša natopi zemlju i na kolovozu ostavi barice ja se sjetim kako "gazi gusak baricama šljap, šljap, šljap" i pomislim koliko idile ima u tom geganju i gacanju, iako je mračno i hladno. I maglovito.
Gdje je nestala ta idila, makar ona bila samo lirska ili literarna? Kada nas je tačno napustila?
Je li neumitno hladna logika ekonomskih zakona dovela do gubitka nevinosti savremenog čovjeka? Je li izvitoperila ljudsko biće?
U društvu promjena čovjek se našao u situaciji stranoj sopstvenoj prirodi.
(19) |
Isprintaj -
#